U srebreničkom selu Jasenova, među zelenim pašnjacima i starim šumama, žive četiri sestre Ćamka, Kadira, Fatima i Đeneta Bektić. Javnost ih je prvi put zapamtila po bajkovitoj fotografiji na kojoj jure kroz snijegom prekrivene šume, svaka na svom konju, s osmijehom koji otkriva čistu slobodu i povezanost s prirodom.
Njihovi roditelji vratili su se u Srebrenicu 1999. godine, nakon izbjeglištva, a upravo na tom porodičnom imanju sestre su odrasle i napravile svoje prve korake i prve konjičke korake.
„Kod nas su konji oduvijek bili dio doma. Mi se često šalimo da ne znamo jesmo li prvo prohodale ili naučile jahati“, kaže najmlađa sestra, Đeneta, kroz smijeh.
Ljubav prema konjima, dodaje, nije došla preko noći. Učila se kroz svakodnevne trenutke – pletenje griva, timarenje i dijeljenje šećera „ukradenog“ iz mamine kuhinje.
„Konji su nas naučili mnogo čemu , kako biti plemenit, strpljiv i odgovoran. Za nas su oni bili igračke iz djetinjstva, a danas su neizostavan dio naših života“, priča Đeneta.
Njihov otac, Emin Bektić, poznat je u kraju kao uzgajivač konja. Na imanju trenutno brine o dvanaest gracioznih životinja, a ljubav prema njima naslijedio je od svog oca. Svoje iskustvo i strast prenio je i na kćerke.
„Konj se ponaša onako kako ga tretirate. Ako mu date ljubav, povjerenje i vrijeme, on vam to uzvrati iskreno. Svaki konj ima svoj karakter – kao i ljudi“, objašnjava Đeneta.
Sestre Bektić često otvaraju vrata svog doma prijateljima i gostima koji žele osjetiti mir seoskog života. Na njihovom imanju posjetioci mogu jahati konje, uživati u prirodi i razgovarati s porodicom koja živi u skladu s ritmom zemlje i životinja.
„Kažu da dobar jahač može pričati sa svojim konjem, ali onaj najbolji može čuti njegov šapat. To je prava čarolija odnosa čovjeka i konja“, kaže Fatima Bektić, dok pogledom prati jednog od svojih ljubimaca.
U svijetu koji sve više juri, sestre Bektić pokazuju da se sreća i sloboda mogu pronaći tamo gdje se čuju topoti kopita, miris zemlje i iskrena ljubav prema životu.
