Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine i najstarija je bosanska isprava, napisana na starobosanskom narodnom jeziku, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku.
Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.
Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. vijeku i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.
Smatra se i “rodnim listom” bosanske državnosti. Iz sadržaja Povelje Kulina bana jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. vijeku imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. vijeka.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, otuđen u 19. vijeku, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovine je uputila zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj istoriji.
