Sjećanje na veliku pobjedu Slobode protiv Crvene Zvezde, majsku subotu koja je Tuzlacima donijela bodove spasa, a Beograđanima raspršila snove o tituli.
Piše: J. MRŽLJAK
Kako je protekao veći dio Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1975-76, malo ko je među navijačima Slobode mogao pretpostaviti da će na kraju šampionata Crveno-crni ponoviti najbolji dotadašnji plasman – šesto mjesto. Od samog početka jesenje sezone je Sloboda bila prikovana za dno tabele, često držala “fenjer”, da bi na zimsku pauzu puleni Josipa ‘Miće’ Duvančića otišli na 17. poziciji, s istim brojem bodova kao i posljednjeplasirani Vardar.
Teško izborena pobjeda protiv OFK Beograda na startu proljeća, ostvarena golom Jovana Gece u finišu utakmice, bila je najava najbolje dotadašnje polusezone tuzlanskog prvoligaša. Crveno-crni osvajaju bod u Novom Sadu (1:1), na Tušnju padaju Velež (1:0), Olimpija (3:1), Rijeka (1:0) i Sloboda je nakon 24. kola skočila na 12. mjesto, ali samo dva boda iznad zone ispadanja. Uslijedila je reprezentativna pauza zbog prve utakmice četvrtfinala Evropskog prvenstva između Jugoslavije i Velsa, nakon čega su slijedile utakmice odluke. Od 2. do 8. maja 1976. godine Slobodu su čekali susreti s davljenicima Radničkim u Nišu i Željom na Tušnju, te gostovanje kod pretendenta za titulu – ekipe Crvene Zvezde.
“To su zaista naporne utakmice. Dva gostovanja i jedan meč na našem terenu i to protiv dva ligaša koji se direktno bore za opstanak u društvu najboljih, a treći protivnik je lider Crvena zvezda. Dakle, teža iskušenja nismo mogli imati. Odmah da kažem da bih bio prezadovoljan ukoliko bi iz ova tri meča osvojili tri boda. Ako bi ostvarili takav dobar bilans onda bi narednu majsku pauzu u prvenstvu dočekali sasvim mirno”, za lokalni “Front Slobode” je krajem aprila izjavio trener Mićo Duvančić.
Prvi majski ispit je uspješno položen. Tuzlaci u 25. kolu osvajaju važan bod na niškom Čairu (2:2), u susretu u kojem su Mesud Nalić i Mersed Kovačević dva puta stizali prednost Radničkog. No, tri dana kasnije ovaj bod je prokockan u dramatičnom bh. derbiju začelja protiv Željezničara na Tušnju. Domaćin je vodio 2:0 golovima Dževada Šećerbegovića i Mustafe Hukića, no Nenad Starovlah je u posljednjim sekundama oba poluvremena savladao Ranka Cakića za konačnih (2:2). Sloboda je ostala na 12. mjestu, i dalje samo dva boda iznad zone ispadanja…
Na redu je bio susret 27. kola, gostovanje na beogradskoj Marakani 8. maja 1976. Iako su nakon dva minimalna poraza – protiv Čelika na Marakani (0:1) i Hajduka u Splitu (0:1) – Crveno bijeli lidersku poziciju prepustili Partizanu, ipak su u ulozi favorita dočekali davljenika iz Tuzle. Na ruku im je išla i tradicija, šest pobjeda i dva remija u susretima protiv Slobode na Marakani, ali i igrački kadar čije su prve zvijezde bili reprezentativci Jovan Aćimović, Vladislav Bogićević, Dragoslav Stepanović, Zoran Filipović, Ognjen Petrović… Meč odigran u subotu navečer, na današnji dan prije 48 godina, privukao je oko 15 hiljada navijača Zvezde.
Nakon nekoliko uvodnih opasnih napada Zvezde, koje je vodio Sead Sušić, tribine su zanijemile u 8. minutu. Jusuf Hatunić i Mersed Kovačević su odigrali dupli pas, brinki defanzivac Tuzlaka je izašao sâm pred Olju Petrovića i plasirao loptu ispod Zvezdinog golmana (0:1). Novi šok za navijače Zvezde u 32. minutu. Nalić je pobjegao Dušanu ‘Staji’ Nikoliću, na vrhu šesnaesterca se u pravom trenutku u akciju uključio Mersed Kovačević i Olja Petrović je drugi put vadio loptu iz mreže (0:2). Milovan Ćirić, trener Zvezde, na poluvremenu je uveo u igru reprezentativce Zorana Filipovića i Zorana Jelikića i to se odrazilo u igri Beograđana.
Na početku drugog dijela, nakon jednog kornera za Zvezdu, Sead Sušić je glavom lobovao istrčalog Cakića, a Aleksandar Miličić izbio loptu koja je već prešla gol-liniju (1:2). Zvezda kreće na sve ili ništa, ima inicijativu, ali bez pravih šansi za izjednačenje. U 76. minutu Duvančić pravi izmjenu, ubacuje Ešefa Jašarevića umjesto Nalića i upravo je rođeni Gradačanin ubrzo riješio sve dileme. Osam minuta prije kraja je Jašarević prošao desnom stranom i kada se očekivao centaršut u sredinu, legendarni “Ešo” je raspalio po golu i postigao fantastičan pogodak (1:3).
“Simfonija Tuzlaka na Marakani”, tako je u beogradskim “Večernjim novostima” naslovljen izvještaj s utakmice, prve od ukupno dvije pobjede Slobode na najvećem jugoslovenskom stadionu. Nakon osvojenih bodova spasa trener Mićo Duvančić našao se na rukama svojih igrača. Sloboda je šampionat završila na šestom mjestu, osvojivši 22 boda u proljetnom dijelu, tačno koliko i u narednoj polusezoni – jesenjoj šampionata 1976-77. Pedantni statističari su izračunali da je Sloboda s 44 boda bila najbolji jugoslovenski tim u kalendarskoj 1976. godini, ispred Partizana (43), Dinama (43), Zvezde (42) i Hajduka (42).
Crvena Zvezda – Sloboda 1:3 (0:2)
Beograd, 8. maj 1976. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 15.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Aleksandar Gavrilović (Novi Sad). Žuti kartoni: Nikolić (C. Zvezda), Miličić (Sloboda).
Strijelci: 0:1 Hatunić (8), 0:2 Kovačević (32), 1:2 Sušić (49), 1:3 Jašarević (82).
CRVENA ZVEZDA: O. Petrović, Muslin, Stepanović, D. Nikolić (Jelikić), Keri, Bogićević, R. Ratković, Se. Sušić, Panajotović (Filipović), Aćimović, Lj. Cvetković. Trener: Milovan Ćirić.
SLOBODA: Cakić, Hadžić, Miličić, Hatunić, Verlašević, Alibegović, Nalić (Jašarević), F. Mulahasanović, M. Kovačević (Geca), Hukić, Šećerbegović. Trener: Josip Duvančić.
