Kiša, blato, puna Grbavica, jaka Zvezda, Željo s igračem manje u drugom poluvremenu: sjećanje na veliku pobjedu plavih u režiji Ivice Osima i Miše Smajlovića, 12. maja 1963.
Piše: J. MRŽLJAK
Nesretno ispadanje, tri godine nastupa u Drugoj ligi, povratak u najviši rang i odmah treće mjesto za najveći dotadašnji uspjeh bh. fudbala u socijalističkoj Jugoslaviji. Junaci priče su fudbaleri Željezničara, vrijeme radnje je period od 1959. do 1963. godine, a povod je pobjeda Plavih ostvarena na današnji dan prije 61 godinu. Krenimo redom…
Pomiješan osjećaj tuge i radosti vladao je Sarajevom 14. juna 1959. Tog dana su, u pretposljednjem kolu Prvenstva Jugoslavije, fudbaleri Željezničara na Kantridi poraženi od Rijeke (0:2) i izgubili sve šanse za opstanak. Druga polovina grada je slavila jer su fudbaleri Sarajeva, direktni konkurent Plavih, pobjedom nad Hajdukom na Koševu (2:1) osvojili bodove spasa.
Očekivao se brz povratak u elitni rang, no klub s Grbavice je pune tri sezone ostao u drugoligaškom društvu. Najprije su zauzeli četvrto mjesto na tabeli Druge lige Zapad u sezoni 1959-60, koja se pamti po debiju 18-godišnjeg Ivice Osima u meču protiv osječkog Proletera (današnji NK Osijek). U narednoj sezoni (1960-61) novo razočarenje: Željo je bio drugi, gledajući u leđa banjalučkom Borcu.
Najzad, u ljeto 1962. godine, na krilima ubojitog tandema Ivica Osim – Drago “Mišo” Smajlović, Plavi su izborili povratak u Prvu ligu. Željezničar i tuzlanska Sloboda su u sezoni 1961-62 vodili mrtvu trku, osvojili po 31 bod, a odlučila je bolja gol-razlika Sarajlija. Zanimljivo da su i Tuzlaci izborili promociju, jer su zbog proširenja Prve lige igrali baraž u kojem su bili bolji od Borca.
Da će povratnik Željezničar biti hit prvenstva moglo se naslutiti već na startu prvoligaške sezone 1962-63. Mirko Gašić je s dva gola u 2. kolu na Grbavici srušio ekipu Hajduka (2:0), da bi 14 dana kasnije na istom mjestu, nakon preokreta u režiji Miše Smajlovića i Kasima Kokota, Željo-express bio bolji od branioca titule Partizana (2:1).
Ekipa trenera Vlatka Konjevoda je posebno dobro igrala na skoro uvijek punoj Grbavici, odakle su Budućnost i Rijeka ispraćeni “šesticom”, jaki OFK Beograd “petardom”, Sloboda “četvorkom”… Za uspjehe je najzaslužniji bio napadački kvartet – Mišo Smajlović, Ivica Osim, Mirko Gašić i Zvonko Duspara – koji je postigao čak 46 od ukupno 49 golova Željezničara u šampionatu.
Možda odlučujuću pobjedu na putu do trećeg mjesta su Plavi zabilježili na današnji dan, 12. maja 1963. godine, kada je u derbiju 23. kola na Grbavicu stigla Crvena Zvezda. Uprkos jakoj kiši, na prepunoj Grbavici se natiskalo 25 hiljada navijača, koji su bili velika podrška domaćim fudbalerima. Od početka utakmice su Plavi krenuli u punu ofanzivu: samo što se krenulo s centra Gašić je propustio prvu šansu, da bi nekoliko minuta kasnije udarac Smajlovića odbranio golman Zvezde Dragomir Vukićević.
Svakog trenutka se očekivao pogodak u mreži Beograđana, no u 13. minuti hladan tuš za pokisle gledaoce. Bora Kostić je preuzeo loptu na sredini terena, sjajno uposlio Luku Maleševa, koji je matirao Vasilija “Čiku” Radovića (0:1). Ovaj pogodak nije zbunio fudbalere Želje, ubrzo je Duspara imao još jednu šansu prije nego je u 30. minuti stiglo izjednačenje. Nakon kornera, najviši u šesnaestercu Zvezde bio je Mišo Smajlović i neodbranjivim udarcem otključao bravu gostiju (1:1).
Uslijedile su nove šanse pred golom Vukićevića, ali su napadači Plavih bili neprecizni i na odmor se otišlo neriješenim rezultatom. Na početku drugog poluvremena novi šok za navijače Željezničara: na teren je istrčalo samo 10 njihovih ljubimaca. Naime, Mirko Gašić je ostao u svlačionici zbog povrede u finišu prvog dijela. Kako u to vrijeme nisu bile dozvoljene izmjene, Željo je drugih 45 minuta nastupio s igračem manje.
No, brojčana inferiornost i podrška s tribina dali su novu snagu fudbalerima Željezničara, koji su i s igračem manje nastavili stvarati šanse. Grbavica je proključala u 61. minutu, kada je Ivica Osim u sjajnom solo prodoru nanizao nekoliko Zvezdinih igrača i savladao Vukićevića (2:1). Tek tada Crveno-bijeli kreću ofanzivnije i golman Radović se našao na većim iskušenjima.
Devet minuta prije kraja na 20-ak metara od gola Zvezde je fauliran Duspara, slobodan udarac sjajno je izveo Smajlović i Vukićević je morao treći put vaditi loptu iz mreže (3:1). Bio je to 18. gol Miše Smajlovića u sezoni, odlučujući u trci sa Slavenom Zambatom (Dinamo) za najboljeg strijelca prvenstva. Čim su krenuli s centra, Beograđani su uspjeli ublažiti poraz golom Blagoja Mitića (3:2), ali nisu uspjeli pokvariti slavlje na Grbavici. Na kraju sezone su puleni Vlatka Konjevoda osvojili treće mjesto, što je bio najveći dotadašnji uspjeh bh. fudbala…
Željezničar – Crvena Zvezda 3:2 (1:1)
Sarajevo, 12. maj 1963. Stadion Grbavica. Gledalaca 25.000. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Varaždinec (Zagreb).
Strijelci: 0:1 Malešev (13), 1:1 Smajlović (30), 2:1 Osim (61), 3:1 Smajlović (82), 3:2 Mitić (83).
ŽELJEZNIČAR: V. Radović, Štaka, Kranjc, M. Kapidžić, Kulović, R. Matić, Azabagić, Gašić, D. Smajlović, Osim, Z. Duspara. Trener: Vlatko Konjevod.
CRVENA ZVEZDA: Vukićević, Milićević, N. Tomić, B. Mitić, M. Čop, V. Popović, Anđelković, Melić, Malešev, Đurica, B. Kostić. Trener: Miša Pavić.
