Prije tačno 50 godina su Borac i Željezničar odigrali najefikasniji bh. derbi, susret koji je donio šok Banjalučanima zbog rezultata na ostalim prvoligaškim terenima.
Piše: J. Mržljak
Bila je to “najluđa” sezona u historiji fudbalskog Prvenstva Jugoslavije, nezaboravna 1973-74, puna bizarnosti. Sezona u kojoj je šampiona i putnika u Drugu ligu dijelo samo 15 bodova, više od pola lige se borilo za opstanak, jesenji prvak se u posljednjem kolu spasio ispadanja, u niži rang je preselila ekipa s jednakim brojem datih i primljenih golova… Dinamo, dotad jedini jugoslavenski klub s evropskim trofejom, u pretposljednjem kolu se ispadanja spasio pobjedom u direktnom duelu nad gradskim rivalom Zagrebom…
Ništa manje čudan bio je kalendar – zbog Svjetskog prvenstva u SR Njemačkoj, na koje je Jugoslaviju odveo Josip Katalinski nezaboravnim golom u majstorici protiv Španije 13. februara 1974. Druga polusezona je počela 24. februara, a završena 2,5 mjeseca kasnije, 14. maja 1974. godine, utakmicama dramatičnog posljednjeg kola. Kao šlag na torti: posljednja dva kola odigrana u razmaku od dva dana – u nedjelju 12. i utorak 14. maja!?Posljednje kolo, odigrano na današnji dan prije 50 godina, donijelo je veliku tugu bh. ljubiteljima fudbala.
![](https://scsport.ba/wp-content/uploads/2024/05/002_borac_zeljo_1974.jpg)
Već smo pisali kako je Velež, nošen podrškom 20.000 svojih navijača, na Koševu zabilježio Pirovu pobjedu nad Sarajevom (3:1). Mostarci su se morali zadovoljiti vicešampionskom titulom jer su imali slabiju gol-razliku od prvaka Hajduka. Bez titule, one za najboljeg strijelca, ostao je i Duško Bajević, jer ga je u posljednjem kolu prestigao Danilo Popivoda (Olimpija), postigavši tri gola u meču u kojem je njegov klub poražen od Vojvodine (3:5), pri čemu je Novosađanima “slučajno” trebala pobjeda za opstanak. Za razliku od Veleža, Čelik je bio gospodar svoje sudbine: Zeničani su na Bilinom Polju trebali pobijediti ekipu Partizana za plasman u Kup UEFA. Međutim, Beograđani su istopili Čelik i zabilježili ubjedljivu pobjedu (3:1).
Možda najveću tragediju doživjeli su fudbaleri banjalučkog Borca, koji su na volšeban način ispali iz lige, u sezoni u čijoj su sredini promijenili trenera: Boris Marović je preuzeo kormilo od Ivana Čabrinovića. Crveno-plavi su se poput mnogih klubova borili za opstanak, ali su najčešće bili “iznad crte”. Možda ključni bod je Borac izgubio odigravši samo 1:1 na domaćem terenu protiv “fenjeraša” Zagreba u 30. kolu, 28. aprila 1974. Uslijedio je poraz od direktnog konkurenta Vardara u Skoplju (1:2), pa pobjeda nad Olimpijom (2:1) u Banjoj Luci. Dva kola prije kraja je ispadanjem u Drugu ligu bilo ugroženo čak 11 klubova!
![](https://scsport.ba/wp-content/uploads/2024/05/003_borac_zeljo_1974.jpg)
Pretposljednje kolo je samo malo razbistrilo gužvu na začelju: Zagrebu su nakon duela s Dinamom (1:2) ostale samo teoretske šanse, a Borac je porazom u Splitu (1:4) došao u zonu sumraka. Banjalučanima na ruku nisu išli ostali rezultati. Tako je Sloboda je na Tušnju odigrala miroljubivi remi protiv ekipe Bora (0:0), teoretski izborila opstanak, ali pomogla klub iz rudarskog grada u Srbiji. Na isti način miroljubivim remijem je okončan duel Vardara i Vojvodine (1:1), dok je Proleter pobjedom nad Sarajevom (2:0) prebrinuo sve brige.
Dva putnika za Drugu ligu tražila su se između čak šest klubova – Zagreba, Borca, Vardara, Vojvodine i Bora i, pazite sad, jesenjeg prvaka niškog Radničkog! U posljednjem kolu na Gradskom stadionu u Banjoj Luci je gostovao Željezničar: Borac je trebao pobjedu i da im na četiri druga stadiona odgovara barem jedan rezultat – da Vardar bude poražen na Maksimiru protiv Dinama, ili da Vojvodina ne pobijedi Olimpiju, ili da Bor ne trijumfuje u susretu sa Zagrebom, ili da Radnički na Čairu izgubi od Slobode.
Na Gradskom stadionu u Banjoj Luci okupilo se 10-ak hiljada gledalaca, većina s tranzistorima, jednim uhom osluškujući vijesti s ostalih terena, na kojima su utakmice počele u isto vrijeme – 16,30 sati. Navijači su pozdravli legendarnog napadača Borca Husniju Fazlića, koji je igrao posljednji susret u crveno-plavom dresu prije prelaska u redove njemačkog Saarbrückena. Plavi s Grbavice su na bh. republički derbi stigli značajno oslabljeni – bez reprezentativaca Josipa Katalinskog i Envera Hadžiabdića.
![](https://scsport.ba/wp-content/uploads/2024/05/004_borac_zeljo_1974.jpg)
Šok za gledaoce na startu: prvi napad Željezničara završen je loptom u mreži Fuada Đulića, a strjelac je bio Džemal Šerbo (0:1). Samo četiri minuta kasnije je Husnija Fazlić poravnao (2:1), Emir Jusić donio preokret (2:1), no Tarik Hodžić je u 27. minutu ponovo izjednačio (2:2). U međuvremenu je Abid Kovačević zbog povrede napustio teren, ali su do odmora Muhamed Ibrahimbegović “Fišer”, Husnija Fazlić i rezervista Zoran Smileski donijeli ubjedljivu prednost domaćinu (5:2). Borac je tako već u prvih 45 minuta “petardom” počastio i drugog prvoligaša iz glavnog grada BiH, nakon što su u jesenjem dijelu deklasirali ekipu Sarajeva (5:0) uz hat-trick Husnije Fazlića.
Šta se dešavalo na ostalim terenima: Vojvodina je plovila ka luci spasa vodstvom protiv Olimpije (2:0), Radnički je skoro izborio opstanak s prednošću 1:0 protiv Slobode, no Borac su u Prvoj ligi održavali rezultati poluvremena u Zagrebu (Dinamo – Vardar 1:0) i Boru (Bor – Zagreb 1:1). Osluškujući vijesti s drugih terena, Banjalučani u nastavku malo popuštaju što koristi Rajko Rašević i smanjuje zaostatak Željezničara (5:3). Slobodan Tomić je u 60. minutu postigao pobjedonosni gol za Bor protiv Zagreba (2:1), pa je pobjeda Dinama nad Vardarom ostala zadnja Borčeva nada.
U Maksimiru se dešavala drama: najprije je Vančo Balevski izjednačio za Vardar (1:1), onda Drago Vabec ponovo doveo Dinama u vodstvo (2:1), na radost igrača i navijača Borca. Husnija Fazlić u 72. minutu trese mrežu Slobodana Janjuša i hat-trickom zaključuje sjajnu karijeri u dresu Borca (6:3), no potom stiže šokantna vijest iz Zagreba: 10 minuta prije Metodije Spasovski matira Milana Šarovića za bod spasa Vardara (2:2). Golijada u Banjoj Luci je zaključena pogotkom Blagoja Bratića za konačan rukometni rezultat bh. derbija: Borac – Željezničar 6:4.
![](https://scsport.ba/wp-content/uploads/2024/05/005_borac_zeljo_1974.jpg)
Šta je to vrijedilo kada su se na drugim terenima rezultati tako “poklopili” da Borac ispadne: Vardar i Radnički su osvojili po bod, Vojvodina i Bor zabilježili pobjedu. Boris Marović, trener Banjalučana, bio je tako utučen da nije imao snage dati bilo kakvu izjavu za medije. Borac je ispao kao nijedan klub u historiji jugoslovenskog fudbala, s 30 bodova iz 34 utakmice (u vrijeme kada je pobjeda donosila dva boda) i gol-razlikom 43:43! Da su Crveno-plavi imali kvalitet za Prvu ligu pokazala je naredna sezona, kada su Banjalučani ekspresno izborili povratak u društvo najboljih, ali i plasman u finale Kupa maršala Tita, uz ubjedljivu pobjedu nad Crvenom Zvezdom na Marakani (4:1).
Borac – Željezničar 6:4 (5:2)
Banja Luka, 14. maj 1974. Gradski stadion. Gledalaca: 10.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Ristić (Beograd).
Strijelci: 0:1 Šerbo (1), 1:1 Fazlić (5), 2:1 Jusić (25), 2:2 Hodžić (27), 3:2 Ibrahimbegović (30), 4:2 Fazlić (35), 5:2 Smileski (38), 5:3 Rašević (49), 6:3 Fazlić (72), 6:4 Bratić (89).
BORAC: Đulić, N. Lazić, Gavrilović, Vidačak, Vukelja, Kreso, Ćulafić, E. Jusić, Ibrahimbegović (Bajagilović), H. Fazlić, A. Kovačević (Smileski). Trener: Boris Marović.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Deraković, Bećirspahić, Rašević, H. Saračević, D. Kojović, S. Kojović, Bratić, Šerbo, B. Janković (N. Bašić), T. Hodžić. Trener: Milan Ribar.