Prema mišljenju Strongman online methode: Razlika u ulju koje koristite u svojoj kuhinji nije samo pitanje ukusa ili cijene – ona doslovno može odrediti koliko ćete dugo živjeti i kakvog će vam biti zdravlje.
Neka ulja hrane vaš organizam i čuvaju ga, dok druga izazivaju upale, ubrzavaju starenje i vode ka ozbiljnim bolestima.
Neka su zdrava, poput maslinovog ulja i životinjske masti, dok neka nisu. I kad kažem „nisu“, ne mislim samo da nisu najbolja, već mislim da su opasna.
Ova ulja ne bi trebalo da koristimo ni u jednoj kuhinji:
- Palmino ulje
- Kokosovo ulje (industrijsko)
- Ulje od suncokreta
- Ulje kukuruznih klica
- Ulje soje (posebno hidrogenizovano)
- Ulje pamuka
- Ulje repice (kanola)
- Ulje pirinča
Ova ulja nisu samo loša, ona su odgovorna za neke od najvećih zdravstvenih problema današnjice.
Prema istraživanjima, ona su treći najčešći uzrok prerane smrti, odmah iza gojaznosti i pušenja.
Evo jedne od meta studija:
“The Influence of Dietary Linoleic Acid on Inflammation and Metabolic Health: A Systematic Review and Meta-Analysis”
Nauka jasno pokazuje da su ulja cijeđena iz sjemena kancerogena i proinflamatorna.
Njihova upotreba izaziva rak, upale u organizmu i povezana je s epidemijom dijabetesa pogotovo ako se koriste zajedno sa procesiranim ugljenim hidratima.
U stvari, brojna istraživanja povezuju porast dijabetesa s periodom kada su ova ulja postala dominantna u industrijskoj ishrani.
Kada se gleda grafik upotrebe industrijskih biljnih ulja i grafik učestalosti dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja skoro da se poklapaju.
Kako skače upotreba tzv seed oils tako skaču bolesti.
Ulja iz sjemenki nisu tradicionalni dio naše ishrane.
Tokom većine ljudske istorije, koja traje oko 240.000 godina, naši preci su koristili životinjske masti i ulja iz voća poput maslina i kokosa.
Da, maslina je voće.
Tek s industrijskom revolucijom razvijeni su načini za ekstrakciju ulja iz sjemenki.
Ali ne za ishranu.
Prvo ulje koje se pojavilo bilo je ulje od sjemenki pamuka, koje je prvobitno korišćeno za podmazivanje mašina i kao gorivo za lampe.
Pogađate šta se dalje desilo?
Industrija hrane je otkrila da ovaj otpad iz proizvodnje može da proda kao kulinarski sastojak.
Šta je bolje nego ljudima prodati nešto što vas praktično ništa ne košta?
Jedno od najpoznatijih industrijskih ulja je ulje repice (kanola).
Tokom industrijske revolucije, ovo ulje se koristilo za podmazivanje brodova i parnih mašina jer se prijanjalo na mokre metale.
Njegova uloga u ishrani počela je tek kasnije, nakon što su izvedeni brojni hemijski tretmani kako bi se smanjio sadržaj štetnih komponenti poput eručne kiseline.
Proces rafinisanja ulja iz sjemenki je zastrašujući.
Sjemenke se drobe pod ekstremnim pritiskom, što proizvodi ogromnu količinu toplote i već u startu oksidiše ulje.
Da bi se izvukao što veći procenat ulja, koristi se heksan – hemijski rastvarač koji je derivat nafte. Heksan je bezbojna zapaljiva tečnost mirisa sličnog benzinu.
Zatim se ulje zagreva na preko 200°C kako bi se uklonile nečistoće, ali na toj temperaturi nastaju slobodni radikali i trans-masti, koji su kancerogeni.
Pošto ulje smrdi i ima ružnu boju, dodaju se hemikalije poput natrijum-hidroksida kako bi postalo bistro i bez mirisa.
U ovom procesu, ulje prolazi kroz višestruke korake uništavanja svoje prirodne vrednosti, a krajnji rezultat je proizvod koji više podsjeća na industrijski otpad nego na hranu.
Kada konzumiramo ova ulja, oksidovane masti postaju dio naših ćelijskih membrana.
To povećava rizik od upala, kardiovaskularnih bolesti, pa čak i veće osetljivosti na opekotine od sunca.
Posebno problematičan je visok unos omega-6 masnih kiselina, kojih ova ulja obiluju.
Omega-6 masne kiseline, kada su u prekomernoj količini u odnosu na omega-3 masne kiseline, podstiču inflamatorne procese u organizmu.
Ta neravnoteža je povezana sa širokim spektrom zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, gojaznost, srčane bolesti i čak depresiju.
Današnja ishrana sadrži toliko omega-6 da odnos sa omega-3 u prosjeku iznosi 20:1, dok bi idealan balans bio 4:1 ili manje.
Ovaj nesrazmjer dodatno doprinosi hroničnim upalama i ubrzava razvoj degenerativnih bolesti.
Da se razumijemo dilemu naše zdravlje ili profit intustrija hrane je odavno rešila u korist love. Dupe ih boli za naše zdravlje.
Imaju uticaj na ministarstva, medije, sudstvo, univerzitete i teraju po svome bukvalno trujući ljude kao duvan.
Njihov cilj je da proizvedu jeftin proizvod, spakuju ga u atraktivnu ambalažu i prodaju vam ga po visokoj ceni.
Koriste otpadne sirovine, hemikalije i procese koji uništavaju prirodne vrednosti hrane, sve dok ne dobiju proizvod koji će izgledati privlačno na polici u prodavnici.
Vi, međutim, imate moć da napravite drugačiji izbor.
Kod kuće za salate koristite maslinovo ulje, a za prženje puter ili ghee.
Kratkoročno je možda skuplje, ali na duge staze je mnogo jeftinije nego lečiti posledice bolesti koje ova industrijska ulja donose.
Ne dozvolite da vas industrija hrane pretvori u katalog zdravstvenih problema.
Pamet u glavu – vi odlučujete šta ulazi u vaše telo.
(strongman method)