Fenomen marokanskog „iscjelitelja“ Torabija, koji je prije nekoliko godina u Sarajevu punio dvorane tvrdeći da posjeduje posebnu energiju „od pet planeta i bića nalik kornjačama“, više je od bizarnog događaja. To je ogledalo stanja jedne nacije ,društva u kojem hiljade ljudi satima stoje u redovima, kupuju čarobnu vodu, zatvaraju oči i zamišljaju bolest, uvjereni da ih dodirom može izliječiti čovjek bez ikakvog medicinskog znanja.
Torabijeve seanse privukle su ljude iz cijele zemlje i regiona, a pojedini su čak spavali ispred dvorane da bi se domogli „čuda“. Prodaja vode, simbolične ulaznice i ritualni dodiri stvarali su privid moći. A iza svega je stajao jednostavan mehanizam: sugestija, strah, bolest i očaj ,najplodnije tlo za manipulaciju.
U društvu u kojem je obrazovanje potcijenjeno, a kritičko razmišljanje slabo razvijeno, lako je povjerovati u svakog ko se predstavi kao spasitelj. Stručnjaci upozoravaju da je upravo to najveći simptom našeg problema: ljudi traže brza rješenja za teške životne situacije, često ne razlikuju duhovnost od komercijalne prevare, a društveni dokaz („ako idu hiljade, mora da radi“) zatvara vrata razumu.
Torabi je samo jedna od epizoda koje jasno pokazuju koliko je narod ranjiv kada između nade i razuma odabere nadu ,pogrešno usmjerenu, zloupotrijebljenu i na kraju skupo plaćenu. Mnogi su vjerovali da ih jedan dodir može izliječiti od bolesti za koje medicina još uvijek traži odgovore. Umjesto da potraže pravu pomoć, ljudi su novac, vrijeme i energiju ulagali u iluziju.
To nije samo problem pojedinca, nego kolektivno upozorenje.
Društvo koje vjeruje svakome i svemu, koje se vodi emocijom umjesto činjenicama, lako postaje plijen manipulacija ,od nadriljekara i gurua do političara i prodavača magle svih vrsta.
Zato je važno postaviti pitanje: na kojem smo to nivou kao nacija kada nam je lakše vjerovati čarobnoj vodi nego obrazovanom stručnjaku?
Kada tražimo čuda umjesto znanja?
Kada nam je sugestija jača od logike?
Bez razvoja kritičkog mišljenja, kvalitetnog obrazovanja i društvene svijesti, ovakve priče će se ponavljati. Torabi nije jedini ,niti će biti posljednji. Ali može biti lekcija.
Lekcija da se čuda ne kupuju, da se zdravlje ne rješava preko noći i da je najskuplja cijena uvijek ona koju platimo zbog vlastite lakovjernosti.
