U suštini, istina može biti neugodna za one koji su učestvovali u zločinima ili su podržavali takve aktivnosti pa čak i odobravali zločin. Međutim, priznavanje zločina je ključan korak ka pomirenju i suživotu. Ignorisanje ili negiranje istine može produbiti podjele i stvoriti ozbiljne prepreke za napredak.
Priznavanje zločina omogućava žrtvama da osjećaju pravdu i da procesuiraju svoju traumu. Istovremeno, to otvara put ka razumjevanju i empatiji među zajednicama. Kad počinioci priznaju svoje zločine, to pokazuje spremnost za odgovornost, što je ključno za izgradnju povjerenja i zajedničkog prosperiteta.
Kroz priznavanje zločina, društvo može naučiti iz prošlosti i izbjeći ponavljanje istih grešaka. To stvara osnovu za održivi suživot i izgradnju mirnijeg i pravednijeg društva. Ukratko, iako istina može biti bolna, priznavanje zločina je esencijalno za pomirenje i suživot. To je put ka izgradnji bolje budućnosti za sve nas.
Odluku da se krene u rat donio je HVO na sastanku u Busovači 15. aprila 1993. godine, na kojem je bio prisutan, pored Darija Kordića i Tihomira Blaškića, i jedan broj zapovjednika, kao što su Mario Čerkez, Darko Kraljević i drugi.Presudama u Hagu i pred domaćim sudovima utvrđeno je sve i dokazano kada je u pitanju zločin u Ahmićima koji je HVO počinio 16. aprila 1993. godine. Izrečene su presude naredbodavcima, priznat je zločin, bilo je i malobrojnih javnih pokajanja. Preostaje još da se otkriju posmrtni ostaci tridesetak žrtava i da se izreknu kazne neposrednim izvršiocima.
Međutim, ostaje još jedno, samo naizgled teško pitanje: Zašto Hrvatska strana uporno ponavlja da je agresor bila Armija BiH, iako za tu tvrdnju nema nikakvih relevantnih dokaza? Dokazi za to ne postoje niti mogu postojati jer se takvo nešto nije ni dogodilo.Također i izjava ratnog zločinca Darua Kordića : „Rekao sam, sve bih ponovio. Sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila“, mora biti javno osuđena. Takve izjave nisu samo uvredljive prema žrtvama, već pokazuju nedostatak kajanja i osnovnog razumijevanja težine zločina koje je osoba počinila. Priznavanje zločina i kajanje su ključni koraci ka pomirenju i izgradnji boljeg društva. Izjave koje glorifikuju nasilje ili opravdavaju zločine šalju opasan signal i mogu podstaknuti dalje nasilje i netoleranciju. Stoga je važno da takve izjave budu javno osuđene, a počinioci adekvatno procesuirani, kako bi se osigurala pravda i spriječilo ponavljanje sličnih zločina.