U novom izdanju podcasta (IN)Direkt, gostovao je Hadis Zubanović, proslavljeni fudbaler Željezničara i vrlo uspješni menadžer. Zubanović je započeo svoju karijeru u FK Željezničar. Osim što je nosio dres “Plavih”, igrao je i za klubove Kardemir Karabuka, Istanbulspora, Anzhija, Veleža, Dibba Al-Hisna, te Sosnowieca.
Nakon što je okončao svoju igračku karijeru, odlučio je ostati u svijetu nogometa kao vrlo uspješan menadžer, zastupajući mnoge igrače koji su došli i do reprezentativnog dres naše domovine.
U novoj emisiji podcasta, Zubanović je razgovarao o raznim temama iz svog životnog i nogometnog puta.
A govorio je i o legendarnom golu koji se desio 5. juna 1998. godine na Koševu pred 40.000 gledalaca.
Gol se desio u finišu utakmice kada je Hadis zaobišao čuvara mreže Sarajeva Dedića i postigao gol, a na pitanje novinara šta mu je tad bilo u glavi rekao je:
” To je intuicija, to sam dosta puta i razmišljao i razgovarao o tome i to je čista intuicija, to je ono što radiš čitav život, to je trening, to su momenti u kojima si izvježbao sebe da reaguješ. Taj momenat se dešava pred sami kraj, mi smo bili umorni, ali eto hvala Bogu ja sam bio svjež. Kao ekipa bili smo umorni pokušali smo da se odbranimo i da dođemo do produžetaka, da dođemo do daha i da se konsolidujemo, jer stvarno je Sarajevo bilo puno bolje u drugom poluvremenu i visio nam je gol u zraku. Onda ta kontra i onda sad kad to sve redaš dodavanje “Pehlija” prema “Šopi” koji radi dribling, a “Hoša” ide klizeći gdje ga “Šopa” u samom driblingu vara i onda mi dajel loptu ko Zidan, filigranski tačno, precizno, a “Deda” on je branio top, u prvom poluvremenu mi je odbranio jednu sličnu situaciju, gdje mi je odbranio ko “panter” čim sam dobio loptu i kako sa da se namjestim on je već došao i odbranio nogama, i možda vodeći se tim je mislio ako izađe na mene, da će to biti faktor iznenađenja, te je mislio da ga ja neću očekivati. Nisam nikad sa njim pričao o tome, on bi odmah rekao nemoj da te prebijem (govrio je kroz smijeh), stanovao je blizu mene na Koševskom i onda sam ga često viđao on je govorio joj, joj (zamahivao je rukom pokazujući kako je Dedić reagovao kada ga vidi) ipak je on bio stariji, a ja kao mlađi govorio sam haj nemoj se ljutiti”, govorio je Zubanović kroz smijeh dok se prijećao te situacije.
